Jurica Jelić - Bzz, Bzz 3 download mp3 flac

JURICA JELIĆ - Bzz, Bzz 3/ Music For 19tet And Fretless Guitar (2008, Slušaj najglasnije)

Novo iznenađenje! Mladi akustični gitarist iz Knina kome je ovo treći solo album. Prethodna dva bili su "Impressions" i "Sonic Lights" (oba 2007).
7 instrumentala u 38 minuta glazbe podsjetiti će na eksperimentalne gitarske radove Vlatka Klarića samo s razlikom što Jurica koristi akustične instrumente (19tet i fretless gitaru). Forme kompozicija su poprilično zahtjevne, te na unutarnjem omotu donosi podrobnija objašnjenja (na engleskom jeziku) oko aranžmanske i sviračke tehnike. Spominje se da je korišteno više od 12 nota u oktavi, što čitav europski, odnosno zapadnjački priznati tonalni sustav pobija do daske. O čemu je riječ? Naime, još od 17. stoljeća ustalio se dvanaestotonalni sistem kojeg je notalno predočio Johan Sebastian Bach i uz rijetke glazbene eksperimentatore ostao je trajnim i nepobitnim kamen temeljcem tzv. 'zapadnjačke' glazbene kulture od renesanse do rocka i svih sukladnih žanrova. Taj sistem koji neprekidno traje već četvrto stoljeće naučio je naše uho pojmu kojeg nazivamo 'savršeni sklad'. Međutim, to nije točno, koliko god se mi zapadnjaci trudili održavati i nametnuti taj sklad. Jurica je kroz nekoliko sastava (Obyedinowich Orchestra i The Alibor! iz Knina, zatim bavljenje jazzom i eksperimentalnom glazbom, a možda i glazbeno obrazovanje) došao do rijetke spoznaje da postoji čitav sijaset tonalnih sistema koji u pojmovniku zapadnjačke kulture nisu prihvaćeni. Ovdje se Jurica predstavlja kroz format malo poznate devetnaestotonalne skale koja je sastavni dio orijentalne arapske i indijske glazbe koju karakterizira prirodna intonacija podijeljena na specifične savršene komade u kojima su tonovi posve prirodno i sukladno tome homogeno usklađeni. Da ne parafraziram, uzeti ću primjer Ivice Šimića koji je prilikom recenzije Juricinog albuma "Sonic Light" (5.XII 2007.) naveo: "Ako netko želi svirati u toj prirodnoj intonaciji, mora svirati modalno, što znači da cijela skladba mora biti iz jednog tonaliteta. Čim dođe do promjene tonaliteta, ti tonovi više nisu savršeni nego postaju nevjerojatno raštelani, te je mi (zapadnjaci, op.Horvija) često zbog njezinog modalnog karaktera doživljavamo kao raštimanu. A istina je da je ustvari raštiman naš 12-tonalni sustav, jer odstupa od prirodne intonacije. Dolazimo do zaključka da je poanta glazbe kakvu poznajemo danas da je bolje imati dvanaest ne toliko savršenih tonaliteta nego jedan koji je savršen".
Stoga je Jurica svoju akustičnu gitaru prilagodio 19-tonalnom sistemu i nevjerojatno se hrabro s margine bacio u istraživanje glazbenog pojmovnika pri čemu se još služi također jednim vrlo rijetkim instrumentom na ovim područjima - fretless gitarom, te je uz Actona iz Celja jedan od rijetkih glazbenika na ovom teritoriju. Album je sjajan pregled trenutnih Jurinih mogućnosti u sklopu 19-tonaliteta, te kroz 7 kompozicija donosi nešto potpuno novo i nepoznato na naše horizonte. Prosječan konzument može pomisliti da je riječ o atonalnoj glazbi bez poštivanja načela harmonija, tonaliteta, sklada ili ritma, no to uopće nije točno, jer privid zasnovan na neutemeljenim artističkim predrasudama stvara posve krivu sliku. Uvodna skladba "Mirna" ima sva prirodna načela ritma gdje se u intervalima osim žicama služi i udaranjem dlanovima po gitari, dok je u aranžmanskom pogledu napravljena prirodno poput ljudskih reakcija kojima je vrlo teško ovladati. Ne postoje refreni, solo dionice ili uobičajene sintagme zapadne glazbe. Naredna "Fractal Form" prati tijek jednog ritma (kombinacija žica i udaranja rukom) koji se kroz aranžman pretvara u miks nečega što zamiriše na rock (pojedine dionice) i jazz improvizacije uz mnoštvo neuobičajenih sličica i negdje na sredini se rastvara u pravu eksperimentalnu glazbu, da bi se sve okončalo s gotovo, uvjetno rečeno, jednostavnim melodijskim referencama. "Acorn Castle" je također prilagođena kompozicija koja ima podosta detalja koji se ponavljaju u 2-3 navrata (rock aranžman) i osim individualno nevjerojatno neobične svirke takoreći ne izlazi iz konteksta zapadne globalne glazbene kulture na konto aranžmana. "Leaving" je prava orijentalna arabeska (podsjetite se dueta Franolić - Gorše) i jedna je od najegzotičnijih skladbi čitavog albuma. Najduža skladba "One Way Out" prikazuje Juricu kao svojevrsnog eksperimentatora sa zvukom (uz podosta brumova) gdje vješto barata sa fretlessom i nemoguća je kombinacija eksperimentalne, avangardne, pa čak i atonalne glazbe gdje improvizacija čini osnovni kostur aranžmana. U njoj se najjasnije očitavaju autorovi rock korijeni, a po slobodnoj procjeni, ima tu nečega od kraut-rocka i psihodelije kasnih '60-tih i '70-tih. Zanimljiv poduhvat ostvaren je u laganoj, skoro ambijentalnoj "Waterfall" gdje uz početne arabeske i prizvuk indijske glazbe ubacuje ritmove bluesa u jednom dijelu što kompoziciju čini posve jedinstvenom. Posljednja "Bad Way To Start A Day" je složena kombinacija 19-tonalnih ritmova i 12-tonalnih harmonija, udaraca rukom po gitari (poput hm, kongi), te je vrlo dobar izbor za završetak albuma.
Jedina zamjerka albuma je dosta loš i neuredan snimak, no kako god, ovog umjetnika jednog dana bi mogli gledati u Lisinskom, velikim umjetničkim arenama, čitati o njemu kako je nastupao na svjetskim pozornicama, a velikom krugu današnje rock publike moglo bi biti nejasno zbog čega je toliko cijenjen stvaratelj.

Naslovi: 1.Mirna (a.fretless), 2.Fractal Form (19), 3.Acorn Castle (19), 4.Leaving (a.fretless), 5.One Way Out (a.fretless), 6.Waterfall (a.fretless), 7.Bad Way To Start A Day (19)

Ocijena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/juricajelic